Redovna cijena:
Akcijska cijena:
Ucitavanje...

Vaš web preglednik nažalost ne podržava prikazivanje moderhih web sadržaja.
Molimo Vas da instalirate neki od modernih web preglednika:

Unaprijed Vam se zahvaljujemo i nadamo da ćete uživati u novim akcijama!


Ustedite.ba

ustedite.ba
Vaše omiljeno mjesto prije odlaska u kupovinu!

Vase omiljeno mjesto prije odlaska u kupovinu!

Opcije pretrage:

Kategorija:

Filteri:

Cijena (KM):

Kompanije:

SVE KOMPANIJE

    Sortiranje:

    po svježini:


    po cijeni:


    po uštedi:


    prema isteku akcije:



    Manje jela usporava starenje?

    Starenje se odigrava na ćelijskom nivou, a naučnici su eksperimentalno utvrdili da ćelije miševa kojima je ograničen broj kalorija funkcionišu nešto drugačije, tako da su zdraviji i žive duže.

    Istraživači univerzitata Brigam Jang su utvrdili da kada se djelatnost ribozoma, markera ćelijskih proteina, smanji i uspori – usporava se i proces starenja. Smanjena brzina rada usporava proizvodnju, ali zato daje ribozomima dodatno vrijeme da se oporave.
    Ribozomi koriste 10-20 posto ukupne energije ćelije da bi izgradili sve proteine koji su ćelijama neophodni da bi funkcionisale. Zbog toga je nepraktično uništiti čitav ribozom kad počne da loše funkcioniše. Popravka individualnih dijelova ribozoma na redovnoj bazi omogućava ribozomima da nastave da proizvode proteine visokog kvaliteta duže nego što bi to inače bio slučaj. Ta proizvodnja visokog kvaliteta sa svoje strane omogućava ćelijama i čitavom tijelu da bolje funkcionišu.
    „Ribozom je veoma kompleksna mašina, nešto kao auto, i periodično mu je potrebno servisiranje da bi zamijenio dijelove koji se najbrže istroše“, izjavio je jedan od autora istraživanja, Džin Prajs, profesor biohemije na Univerzitetu Brigam Jang. „Kada se gume izližu, ne baca se cijeli auto, nego se zamijene gume. Jeftinije je zamijeniti gume“.
    Dakle, šta dovodi do toga da ribozomi uspore rad i zato duže traju? U eksperimentu na miševima – to je bio smanjen unos kalorija.
    Istraživači su posmatrali dvije grupe miševa. Jedna grupa je imala neograničen prostup hrani, a druga je bila ograničena da konzumira 35% manje kalorija, iako je dobijala sve nutrijente neophodne za život.
    „Kad ograničite unos kalorija, dolazi do gotovo linearnog produženja dužine života“, kaže Prajs. „Zaključili smo da je ograničenje broja kalorija izazvalo realne biohemijske promene koje su usporile tempo starenja.”
    Ovaj tim nije prvi koji je zapazio vezu između smanjenja broja kalorija i dužine života, ali su bili prvi koji su pokazali da se usporava cjelokupna sinteza proteina i prepoznali mehanizam - ulogu ribozoma u olakšanju biohemijskih promjena koje produžavaju mladost.
    „Miševi koji su imali ograničen broj kalorija bili su energičniji i manje podljegali bolestima”, rekao je Prajs. „I ne samo da su živjeli duže, već, pošto su bolje održavali svoje tijelo, duže su i ostajali mladi“.
    Uprkos tome što je ovo proučavanje zapazilo vezu između konzumacije manje kalorija i produžetka životnog vijeka, profesor Prajs kaže da se ne može očekivati da ljudi počnu da broje kalorije i očekuju da će ostati vječno mladi. Restrikcija kalorija nije isprobana kao strategija protiv starenja na ljudima, a suštinska poruka je istraživanja da počnemo da razumijevamo način na koji je najbolje da se brinemo o svom tijelu.
    „Hrana nije samo materijal koji se sagorijeva – to je signal koji govori našem tijelu i ćelijama kako da reaguju”, rekao je Prajs. „Došli smo do toga da počnemo da shvatamo mehanizam starenja, što nam može pomoći da bolje shvatimo kako je poželjno da jedemo”.